Nema proizvoda u korpi.
Malo ko od nas ribolovaca ostaje ravnodušan kada je reč o šaranu iz reka i velikih jezera. Uvek postoji taj „divlji“ momenat koji nas privlači. Snažne borbe koje se nikada ne zaboravljaju – ribe koje se bore do poslednjeg daha, koje ne znaju šta ih je snašlo i pokušavaju svim silama da se oslobode.
Grane, kamenje, lokvanji – sve to mi ribolovci nazivamo jednom rečju: „prepreka“ (lom).
Šaran se u rekama najčešće zadržava upravo tamo – u preprekama – koje mu služe kao sklonište. One ga štite od spoljašnjih i unutrašnjih opasnosti.


Na ovakvim vodama moramo aktivno tražiti ribu. I reke i velika jezera prepuni su podvodnih prepreka, gde lako možemo izgubiti ne samo ulov, već i opremu.
Ali to je deo igre – rizik koji mora da se prihvati.
Pitanje je: dokle smo spremni da idemo?
Bezbednost ribe nikada ne sme biti ugrožena – to mora biti prioritet broj jedan. Ambicija za dobrim rezultatima je pozitivna, ali ne po svaku cenu.
Zato je važno pažljivo planirati gde i kako će se loviti.
Montaže moraju biti prilagođene uslovima. Potrebne su velike, čvrste i pouzdane udice – kako se kaže, „sa mesom“. Tanke i previše oštre udice mogu povrediti ribu, posebno kada mora da se koristi sila kako bi se izvukla iz prepreka.
Jaka upredena struna i kvalitetan monofil debljine ne manje od 0,40 mm su obavezni.
Ako imate mogućnost korišćenja čamca, to može potpuno promeniti situaciju – otkrićete gde se ribe kreću i koje pozicije su aktivne.
Često su mesta na kojima se šarani hrane bukvalno „očišćena“. To su prepoznatljivi delovi dna – čist pesak ili mali prolazi u poljima lokvanja.
Upravo tamo treba postaviti svoje montaže.
Ribolov na rekama i velikim jezerima često je igra mačke i miša. Nekada sve ide lako i bez problema, a nekada izgleda da je sve što uradite – pogrešno.
Ali strpljenje i dobro oko ključ su uspeha.
Posmatrajte vodu – ona će vam otkriti sve.
#Bistro svima!
Ivan Špoljarič (špoks)